slideshow04

Izvori finansiranja

Geografski položaj i prirodne osnove opštine Priboj

Opština Priboj se nalazi u jugozapadnom delu Republike Srbije, između 43˚ 33' 59" severne geografske širine i 19˚ 32' 07" istočne geografske dužine, na tromeđi Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Na severu se graniči sa opštinom Čajetina (u dužini od 23 km), na istoku sa opštinom Nova Varoš (15.6 km), a na jugoistoku sa opštinom Prijepolje (28 km). Na jugu u dužini od oko 27km granica opštine je i državna granica sa Republikom Crnom Gorom (opštinom Pljevlja), a na zapadu u dužini od oko 51 km granica opštine je i državna granica sa Republikom Bosnom i Hercegovinom (opštine Rudo i Čajniče). Ukupna dužina granice opštine Priboj je oko 145 kilometara.

U administrativnom pogledu Priboj je opštinski centar sa 14 mesnih zajednica, 33 neselja i 24 katastarske opštine. Prema organizaciji republičke uprave po upravnim okruzima pripada Zlatiborskom okrugu, od čijeg je centra, Užica, udaljena oko 70km. Površina opštine je 552 km2.

 

Reljef


Reljef opštine Priboj je veoma raznovrstan i intenzivno diseciran. U geotektonskom smislu ova oblast se nalazi u oblasti ofiolitske zone Dinarida. U reljefu se izdvajaju tri osnovna makrooblika: Rečne doline Lima i Uvca, fluviodenudacione površi i planinske mase, koje se uglavnom dižu sa ovih površi. Najizrazitija je površ Jabuke (niža) i površ Pobijenika (viša). Od planina se izdvajaju Pobijenik i Javorje ( sa 1486 m n.v.) sa leve, a Zlatar sa desne dolinske strane Lima. Nadmorska visina dolina se kreće od 400 do 500 m, površi su visoke od 900 do 1300m, a planine do 1500m. Najniža nadmorska visina je 392 m.

 

Geološka građa


Geološka građa opštine Priboj je veoma heterogena. Ovde se, naime, javljaju različite stenske formacije i skoro svi stratigrafski slojevi od paleozoika do kvartara. Zastupljenost pojedinih geoloških jedinica je neravnomerna. Najveće prostranstvo zauzimaju: serija dijabaz-rožnačke formacije, serpentine i serpentinisani peridotiti i, potom, paleozojski škriljci, zatim mezozojski krečnjaci. U pojedinim delovima opštine sreću se i magmatske stene. Od tercijarnih i kvartarnih naslaga dominiraju konglomerati, breče i nevezani sedimenti.

 

Geotektonske i geosizmičke karakteristike

Tektonika opštine Priboj je veoma složena, što se odrazilo i na morfostrukturni sklop teritorije. Savremena tektonika je vezana za dislokacije Lima i Uvca, kao i Pljevaljsku kotlinu koja se nalazi u neposrednoj blizini. Što se seizmičnosti tiče, ova teritorija se nalazi između dve izrazito trusne zone, Kopaoničko-Zlatiborske i trusne zone Crnogorskog primorja. Obe ove zone utiču na seizmičku hazardnost ove oblasti. Nivo seizmičkog rizika je najmanji na području prema Zlataru (6,5-7), z znatno je rizičnije područje prema Pljevaljskoj kotlini ( 7,5 ) i Rudom.

 

Klima

Opštinu Priboj karakteriše izrazit klimatski geodiverzitet. Na relativno malom prostoru smenjuju se župna, umereno-kontinentalna i subalpska klima. Ovakav izrazit klimatski diverzitet posledica je velike raščlanjenosti reljefa (uticaj planinskih masa, hipsometrije, nagiba terena i ekspozicije) i regionalnih vetrova. 

Srednja godišnja temperatura u Priboju iznosi 9,3°C, dok je ona na visoravnima oko 7,6°C. Srednja godišnja količina padavina za pribojsku opštinu iznosi 752mm. Na površima i uzvišenjima ona je viša nego u dolini Lima, i kreće se između 850-900mm. Udeo snežnih padavina u ukupnim padavinama je takođe različit. U dolini Lima on iznosi 15%, na površima do 30%, dok je na planinama preko 40%.

 

Zemljište

Opština Priboj je veoma siromašna zemljišnim resursima. Krivac za to je najpre prirodna sredina, a potom ljudska nebriga i nemarnost. Naime, veoma strmi nagibi onemogućavaju duže zadržavanje razorenog supstrata, a s druge strane pogoduju eroziji zemljišta, pa je i sa te strane stvaranje i razvitak zemljišta veoma otežano. Najkvalitetnija zemljišta u opštini Priboj pritisnuta su vodom akumuacije HE Potpeć ili su uništena prekrivkom naselja, puteva i industrijskih objekata. Na teritoriji opštine dominiraju skeletna zemljišta (litosoli), zatim rendzine, ranker, koluvijumi, sirozemi, gajnjače i smeđa zemljišta.

 

Poljoprivredno i šumsko zemljište u opštini 

Od ukupne površine opštine Priboj, od 55.300ha, na poljoprivredno produktivno zemljište otpada 18.427ha ili 34,95% teritorije.

Tabela br.1:Struktura ukupne poljoprivredne površine prema načinu korišćenja

 

Opština ha

Udeo u ukupnoj polj.površini %

Površina ukupno

55.300

/

Poljoprivredna površina

18.427

100

Oranice i bašte

Ukupno

4.046

22,0

Žito

390

2,1

Povrtno bilje

671

3,6

Krmno bilje

2.478

13,4

Voćnjaci

1.405

7,6

Livade

7.064

38,3

Pašnjaci

5.912

32,0

Ostalo

2.395

13,0

Opština Priboj relativno je bogata šumama i šumskim resursima. Dominantan razmeštaj šumskih resursa vezan je za više delove opštine. Pod šumama se u opštini Priboj nalazi oko 64%, tj. 35654ha. Odnos liščarskih i četinarskih šuma je 65:35. Državnim šumama preduzeće "Srbijašume" gazduje preko svog organizacionog dela Šumsko gazdinstvo „Prijepolje" iz Prijepolja, odnosno preko Šumske uprave iz Priboja.

 

Vode

Hidrografsku kičmu opštine Priboj predstavljaju reke Lim i Uvac, sa Potpećkim jezerom. Manje desne pritoke Lima na tom delu su reke Kratovska, Jarmovačka, Goduška i Rabrenovačka, kao i reka Uvac koja uokviruje granicu opštine sa severne strane. Levi deo sliva formira reka Poblaćenica, sa pritokama – Ljutina, Kasidolska, Bučevska, Sućeska, Gložanska, Žinska, Sočica, Babotina, Kaluđerovska reka, Šalipurska reka - koje dreniraju padine Pobijenika, Javorja, Zabrđa. Reka Uvac teče severnom granicom opštine.

Termomineralni izvori su koncentrisani u i oko Banje, ali nažalost nisu svi kaptirani. Najpoznatije izvorište je ono na kome je podignuta Stara Banja na 530mnm. Sa jednim bazenom, čiji izvor daje u sekundi 43 litara vode, temperature 37˚S. Nad slabijim izvorom izgrađena su tri bazena Nove Banje kapaciteta 15 litara u sekundi sa temperaturom vode 36,5˚S. Izdašnost svih lekovitih izvora prelazi 80 litara u sekundi. Voda je bez mirisa i ukusa, akratoterma, a po hemijskom sastavu slabo radioaktivna, indiferentna horneoterma zemno-alkalnog tipa. Lekovita voda se pije, ali se više koristi za kupanje.

tekst: G. Pijevac

Značajne godine

1219. - Banja postaje sedište Dabarske episkopije

1852. - obnovljen manastir Svetog Nikole na Banji

1865. - Priboj je dobio telegraf

1879. - (8. septembra) u Priboj je ušla Austrougarska vojska i smestila se u dva garnizona na Banji i na Zelencu

1882. - podignut je prvi savremeni hotel

1906. - Austrougarska izgradila prugu od Međeđe do Uvca

1912. - (6. oktobra)  osnovano „Sokolsko društvo Dušan Silni“

1922. - osnovan fudbalski klub „ Lim“ Klub je 1955. promenio ime u FK FAP

1929. - godine puštena u saobraćaj pruga od Uvca do Priboja koja se nastavljala na prugu koju je Austrougarska izgradila 1906, od Međeđe do Uvca

1945. - (12. januara)  oslobođenje Priboja u Drugom svetskom ratu

1945. - Priboj dobija električno osvetljenje

1953. - počela sa radom Fabrika automobila – FAP

Obrazovanje

Krajem XIX veka društveno-ekonomske i kulturne promene u Turskoj i Austro-Ugarskoj, kao i jačanje Kraljevine Srbije, uticale su i na kulturno-prosvetne prilike u Pribojskom kraju. Pored verskih ustanova nosioci tih promena bile su i osnovne škole. Prve četvororazredne škole otvorene su u Banji 1853. Pribojskim Golešima 1869. i Priboju 1888 godine. Početkom XX veka otvorene su škole u Krnjači 1903, Ritošićima 1907 i Bučju1909 godine. Rad osnovnih škola za vreme Prvog svetskog rata bio je prekinut. Posle rata u pribojskom srezu počele su sa radom četvororazredne škole u Vrbovu, Tocima, Bučju, Krnjači, Ritošićima, Zabrnjici, Zabrđu, Priboju, Banji i Kratovu.Sve do kraja Drugog svetskog rata u Priboju nije postojala nikakva druga škola osim četvororazredne osnovne škole. Prema popisu iz 1948 godine Priboj je imao 17.989 stanovnika a radilo je 11 četvororazrednih škola. U Priboju je 1954. godine bilo 17 četvororazrednih i tri osmogodišnje škole sa ukupno 2340 učenika. Broj učenika je stalno rastao tako da je u jesen 1964. godine na području opštine Priboj u osnovne škole bilo upisano 5.513 učenika. Zbog migracionih kretanja broj učenika u osnovnim školama se smanjuje .Od 1984. do 2006. godine zatvreno je 17 škola, 15 četvorogodišnjih i dve osmogodišnje škole(Strmac i Bučje). U Priboju je 6 matičnih osnovnih škola, sa dve osmorazredne i 6 četvororazrednih izdvojenih odeljenja.

Mrežu srednjih škola na području opštine Priboj čine Gimnazija i Mašinsko-elektrotehnička škola.
U Gimnaziji se obrazuju učenici za dva smera: društveno-jezički i prirodno- matematički. U Mašinsko-elektrotehničkoj školi se obrazuju učenici u tri područja rada u okviru kojih je 13 obrazovnih profila.

Osnovne škole

Vuk Karadžić 452 087
Desanka Maksimović 445- 553
Branko Radičević 445- 437
Blagoje Polić 445- 437
Nikola Tesla 445- 437
9. maj 445- 437

Srednje škole
Mašinsko elektrotehnička škola 451-170
Gimnazija 455-180

Istorija Priboja

Zvanični pisani izvori daju podatke o naseobini Priiboj od početka 15. veka, ali se sa sigurnošću može tvrditi da je utvrđeni grad Jagat na Malom Biću zidan u 13. ili 14. veku.

U 13. veku se prvi put pominje i Župa Dabar čije je sedište bilo u Banji. Banju kao utvrđeno naselje i napredan grad pominje arapski geograf, El Idriz Abdulah davne 1153, a taj epitet ona zadržava i u vremenu Nemanjića i njihovih velmoža Vojinovića, Altomanovića i drugih. Od 1219. do 1698, kada Turci spaljuju i ruše manastir Svetog Nikole, Banja je bila sedište Dabarske episkopije. 

Pod Tursku upravu Priboj dolazi između 1459. i 1463. godine, kada se prvi put u turskim izvorima i pominje. Pod vlašću Osmanskog carstva ostao je sve do 1912, kada je oslobođen i pripojen Kraljevini Srbiji. Za vreme Turske uprave Priboj pripada, privremeno, raznim kadilucima, srezovima, u Višegradu, Čajniču, Novoj Varoši, Prijepolju i Pljevljima a povremeno je bivao i samostalan. Nakon Bečkog kongresa 1879. godine u Priboj dolazi i Austro- Ugarski garnizon ( Zelenac i Banja ), koji u Priboju ostaje do 1909. godine. Dolazak Austrougarske vojske dovodi do razvoja trgovine, zanata i drugih uslužnih delatnosti, a sagrađen je i prvi hotel savremenog tipa.

Sa izbijanjem Prvog svetskog rata 1914, Priboj dobija prvorazredan strateški značaj. I pored dobro organizovane odbrane, u jesen 1915. godine pribojski kraj je dopao pod okupaciju austrougarske vojske. Okupacija je trajala sve do novembra 1918, kada Priboj ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Između dva svetska rata Priboj se razvija vrlo sporo, izuzev trgovine i zanastva. Izgradnja drumskih putnih pravaca od Priboja prema Novoj Varoši i Prijepolju, pa prema Rudom, Pljevljima i Sarajevu, a naročito pruga Uvac – Priboj, ojačava trgovinski promet Priboja . Razvoj zanatstva i trgovine dovodi do aktiviranja stanovništva na formiranju sportskih društava i organizacija kao i kulturno – zabavnog života.

Nastupajući od Višegrada preko Bijelog brda u Priboj su 17. aprila 1941. godine ušli Nemci. Podelom okupacionih teritorija Priboj je pripao italijanskoj okupacionoj zoni i u njenom sastavu ostaje do 1943. kad ih menjaju Bugari. Početkom 1945. godine otpočele su operacije na oslobađanju ovih krajeva. Delovi treće Sandžačke 12. januara 1945. oslobađaju Priboj i okolinu.

Početak Drugog Svetskog rata Priboj je dočekao bez industrijskih preduzeća, ali njegov kraj označio je novi početak i ubrzanu industralizaciju. Pored industrije, razvija se trgovina, ugostiteljstvo, građevinarstvo i druge uslužne delatnosti. Mlinsko preduzeće „12. januar“, drvno-industrijsko preduzeće „Lim“ , ugostiteljsko preduzeće „Bić“, komunalno preduzeće „Usluga“ , industrijska konfekcija INKOP, saobraćajno preduzeće „Raketa“, industrija „Poliester“, građevinsko preduzeće „Izgradnja“, fabrika sintetičkih smola „EPOXID“, a naročito fabrika automobila FAP usmeravali su razvoj Priboja.

Pored zamaha industralizacije, preporod doživljavaju i društvene delatnosti. Izgrađen je Dom kulture, otvaraju se nove školske zgrade i zdravstvene ustanove. Menja se i broj stanovnika. Dolaze novi radnici iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, unutrašnjosti Srbije. Povećava se broj gradskog stanovništva prilivom radnika sa seoskih područija. Na levoj obali Lima, u Čitlučkom polju, izgrađen je Novi Priboj- popularno nazvan Naselje. Šire se i prigradska naselja u Mramorju, na Zelencu, na Mostini, Podinama, Poljicu, Jarmovcu i dr.

Od 1913. do 1946. godine Pribojskoj opštini pripadala su i mesta Marića Luke, Štrpca, Plema, Uvac, Boranovići, Mioče i Mokronozi, a od 1946, pripadaju opštini Rudo.

Danas je Priboj mala opština na tromeđi Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Većina od nabrojanih preduzeća više ne radi punim kapacitetima. Broj stanovnika se iz godine u godinu smanjuje, ali oni koji u njemu ostaju čine sve da Priboj učine boljim mestom za život budućih generacija.

tekst: A. Manović

Pribojska Banja

Do ovog poznatog lečilišta može se doći prugom Beograd - Bar, ili magistralnim putem Beograd-Podgorica od koga je udaljena 16 km.

Pribojska Banja smeštena je na zaravni iznad Priboja na 550m nadmorske visine.

Pribojska Banja je od Beograda do Podgorice, jedna od najatraktivnijih turističkih lokacija za potencijalne investitore. Nalazi se u jugozapadnoj Srbiji na 320 km od Beograda, 5km od Priboja.

 Прибојска Бања

Opština Priboj,je u cilju razvoja turizma,  usvojila Plan detaljne regulacije  Pribojske Banje, u koju se  planiraju velika ulaganja. Početkom februara 2009 godine počela je izgradnja Tržnog centra. U planu je i izgradnja hotela sa četiri zvezdice i puta Pribojska Banja – Čajetina .

Interesovanje za investiranje u ovo prirodno lečilište, poznato još iz rimskog doba je veliko.

Ukoliko i Vi želite da budete jedan od potencijalnih investitora, obratite se našim stručnim službama u Opštinskoj upravi  koji će Vam dati sve potrebne informacije i savete.

 

Prirodni  lekoviti faktori Pribojske Banje:

U samom centru Banje nalaze se izvori tople mineralne vode, kaptiranih u četiri bazena  jačine 70l/s, stalne temperature od 36,5°C do 37,5°C. U toku je izgradnja petog bazena koji će biti u sklopu  RH Centra  Banja.

U zemlji ispod Banje i njene šire okoline, leži ogromna prirodna akumulacija čiste hladne vode (Murteničko jezero). Ispod akumulacije, na preko 900 km², leži jezero tople vode čija je temperatura oko 60°C.

 

Lekovitost vode:

Jedna od prvih analiza izvršena je 1878 .godine u Beču i od tada se ubraja u vrhunske svetske termalne izvore. 

Ekspertizom Medicinskog fakulteta iz Beograda voda je sumporovita, blago alkalna, bez boje i mirisa, blago radioaktivna, bez primesa teških metala pH 7,2.

 Прибојска Бања - Јаз

Kupanje – hidroterapija preporučuje se za:

Lečenje kod svih oblika hroničnog zglobnog i vanzglobnog reumatizma, oboljenja perifernih nerava, svih oblika posttraumatskih stanja, oboljenja kičmenog stuba, poremećaja periferne cirkulacije, hroničnih ginekoloških oboljenja, hroničnih kožnih oboljenja - ubrzava zarastanje rana.

Pijenjem vode, leče se funkcionalna oboljenja digestivnog trakta, nadimanja, otežano varenje, stanja posle hirurških intervencija. Smanjena pH vrednost i niska mineralizacija su preporuka kod svih mikrokalkuloznih stanja urinarnog i bilijarnog trakta.

U centru Banje nalazi se RH Centar sa 106 ležajeva , salama za fizikalnu terapiju koje su opremljene sa najsavremenijim aparatima za fizikalnu medicinu i terapeutskim bazenima .U lečenju se primenjuje hidro, kinezi i fizikalna terapija.

 Прибојска Бања- Манастир Св. Никола

Prirodne vrednosti u okolini:

Pribojska Banja nalazi se u živopisnoj dolini reke Lim u blizini atraktivnih planina Zlatibora i Zlatara . Blizina Potpećkog i Radojinskog jezera i reka Lima i Uvaca nude mogućnost ribolova i rekreacije na vodi .

Poseban doživljaj pruža manastir Sv.Nikola iz 12 veka koji se nalazi u samom centru Pribojske Banje.

Ova Banja je, zbog klimatskih faktora, uz kombinaciju sa hidroterapijom, idealno mesto za odmor i pripreme sportista.

 Прибојска Бања - Снимак из ваздуха

Potkategorije